Nećemo se ovde baviti Ni Hagom - ni Srebrenicom
Dozvolićemo taj luksuz Da na primeru ovog snimka
Obratimo pažnju Na nešto - sasvim drugo
Snaga lica Kroz kojeg prolazi - neki tekst
* * *
Primetili ste, sigurno Kad deca ulaze - u pozorište
Oni posvećeniji Se guraju - u prve redove
Oni što šuškaju - i grickaju Uvek su daleko od scene - u dnu sale
* * *
Senzibilitet predstave
Nije moguće osetiti Ako ne vidiš - lice glumca
Drama Može imati - vrhunski zaplet
Publika Može i da plače - i da se smeje
Ali - sve je to - kratkog daha
Čim se spuste zavese Čim se sala isprazni
Čitava čarolija - ide u vetar
Ono - što ostaje uklesano Su izrazi lica
* * *
Zijah Sokolović Legenda - balkanske komedije
Forsirao je taj nastup Sa grimasama
Dešavalo se Da taj čovek samo sedne - ispred publike
I da se Ćuteći - zagleda u zid
I to je bilo dovoljno Da publika prasne
I što više On tako sedi - i ćuti
To više Se publika raspada
Kad se smeh stiša On progovori - jedno jedino slovo
I ponovo - zaćuti
I tek tada - nastaje urnebes
* * *
Zijah - nije voleo nastupe U velikim dvoranama
Nije voleo Da ga neko samo čuje - a ne vidi
Na sceni je osvestio ono - daleko od očiju - daleko od srca
* * *
U novije vreme U pozorištima postavljaju - video bim
Veliki displej Koji fokusira - lica učesnika
Možda će Neka buduća pozorišta
Imati display Na svakom sedištu
I ne - to neće biti isto Kao - da ste kod kuće
Utisak sa scene Se multiplicira - u svakom posetiocu
To jest Množi se - sa brojem nervnih sistema
Kroz koje prolazi U isto vreme - i na istom mestu
* * *
Milan Marić
Je uzeo materijal Naizgled - potpuno nespojiv
Sa bilo kakvim Scenskim - i umetničkim nastupom
Svedočenje Sa mučnog - sudskog procesa
Koje je - već u startu Osuđeno - na politička prežvakavanja
Toliko zagađena tema
Toliko nezahvalna Za bilo kakvu - umetničku obradu
I sad - zamislite
Da je čovek - izgovorio ovaj tekst Okrenut leđima
Isti tekst Isti glumac - ista publika
Ali Bez prizora - koji izbija sa lica
Ostalo bi Jedno veliko - ili malo ništa
* * *
Njegov povremeni pogled Direktno u kameru
Čelo - koje se mršti I zateže - u ritmu teksta
Usne Koje na kratko - ostaju ukočene
Oči - koje tupo I odsutno bleje - tamo negde
To je ono - što radi
To je ono - što krči put Do nečije - tanke žice
* * *
Svaki mladi glumac Morao bi napraviti - svoj promo
U formi - kratkog monologa U krupnom planu
To bi mu uštedelo Gomile flajera - i postera
I boldiranih naslova Sa šljaštećom pozadinom
A pomoglo bi - i publici
Da odmah U startu vidi - s kim ima posla
* * *